Home   Stavovi roditelja

Stavovi roditelja

Nagradni natječaj - Moje iskustvo dojenja

Prijevremeni porod (35+2) i čekanje predugih 7 dana na prvi dodir i prvi podoj. Stres, strah i iščekivanje…a onda to malo savršenstvo u mojim rukama i ja ga hranim, svojim mlijekom. Bilo je čupavo, bilo je teško, bilo je suza (s moje i njegove strane), ali evo, skoro je 4 mj. iza nas. Večernje nervoze, grčevi, nacicavanje i plakanje. Brojimo pelene, gledamo dijete, osluškujemo i dojimo. Osmijeh koji dobijem netom prije ili nakon dojenja, ozareno lice, čista sreća na njegovu licu i tko se više sjeća ičeg teškog.

Josipa, Zadar

 

 Moje iskustvo dojenja

Na tečaju za trudnice patronažna sestra nas je upoznala sa svim čarima dojenja. Vrlo stručna i realna, bez imalo idealiziranja nas je upozorila da početak dojenja nije ni malo lak. Prije toga sam se naslušala samo lijepih i idiličnih priča. Da sam vjerovala samo u ovo zadnje mislila bih da sa mnom nešto nije u redu i odustala bih. Zahvaljujući jednoj realnoj priči odlučila sam stisnuti zube, izdržati i dati svome djetetu najbolje od sebe. Nakon mjesec dana “mučenja” došli smo do onoga divnog iskustva. Trenutno uživamo u istom, ali sa drugom bebicom i istina je da je drugi put sve lakše.
Presretna sam jer svojoj dječici dajem najbolje od sebe i ponosna sam što nisam odustala i pošla “lakšim putem”. Dojenje bih usporedila s rađanjem: stisnemo zube, pretrpimo nesnosne bolove, brzinski ih zaboravimo te uživamo u neprocjenjivom daru ♥

Milka, Ivanić-Grad


Kad se sjetim naših početaka bilo je jako teško, a komentari okoline nisu nimalo pomagali…Zato svima savjetujem da se samo prepuste svojim osjećajima i da osluškuju svoju bebu.
Moji blizanci danas imaju 13 mjeseci i prosli smo i ragade i mastitise nekoliko puta. Puno puta sam željela odustati jer sam padala s nogu od umora, jer nisam imala podrsku okoline, jer je strasno boljelo… Ali vec u drugom trenutku vidim samo dvoje zadovoljnih bebača kako se drze za rukice i najslađi smješak sa cikom u ustima…
I dojenje blizanaca je moguce, mi i nakon 13 mjeseci ne odustajemo :)

Tina, Lipovljani


Moje iskustvo dojenja je bilo jako teško ispočetka.
U bolnici su mi rekli da imam uvučene bradavice i nikako nisam mogla sama dojiti bebu.
Pri tome su mi uvijek pomagale sestre ,iako jedna od njih je bila jako gruba prema mojim dojkama, kada je navlačila bradavicu s prstima kako bi dijete napravilo podoj (iako nisam imala mlijeka u bolnici 2 dana).
Bilo je bitno da dijete doji da ne dobijem mastitis. Nakon 2 dana bolnice došli smo doma i pali u problem. Bradavice od te “sestre” su mi bile izranjavane od njezine “pomoći”, ali spas je bila moja patronažna koja je rekla, uzmi izdajalicu, peglaj platnene pelene peglom, stavljaj vruće na prsa i izdajaj se da krene, da ti se to ne upali, i onda to daj djetetu da pije.
Usput sam se mazala kremom bepantenom da to brže zacijeli.
Uspjela sam i bila presretna, preko vikenda sve je zacijelilo, kupila trudnički jastuk i napravila sam uz pomoć patronažne 1 podoj, bila sam presretna i još sretnija kad mi je rekla da nije problem samo u meni već da i dijete ima kraći jezik. Nevjerovatno, ali istinito…od tada smo bili stalno na ciki i uživali..upoznavali..mazili…izležavali…:-) pa smo ga na kraju prozvali – booby monster :-)
I tako 6 mjeseci, onda je nestalo mlijekeca.. :-(

Željka, Zagreb


Prije prvog poroda sam rekla “DOJENJE PO CIJENU ŽIVOTA”, ragade, bol, suze, manjak mlijeka i nacicavanje svakih sat vremena, promjena mlijeka, noćno dojenje i maženje punih 19 mj. Onda smo prestali zbog male pikule koja je već 5 mj. rasla ispod srca. Samo smo nastavili cicati, evo sad 4mj. Najbolja hrana je, ali onaj osjećaj, posebna  ljubav, dodir, pogled, osmjeh… NEPROCIJENJIVO!

Jelena, Zagreb


Moje iskustvo dojenja je moje najljepše zivotno iskustvo! Nakon dvije riskantne trudnoće, višesatnog pokusaja poroda i hitnih carskih rezova, najljepše je primiti svoje dijete u ruke, privinuti na grudi i ponuditi im najzdraviji obrok.Takav dobar obrok, zdrav, ta prisnost i dodir su trenutci za cijeli život. Kćer je uzivala u dojenju prije 4 godine, sad uživa sin od mjesec i pol i nikad ni njima ni sebi ne bih uskratila taj osjecaj!

Andrea, Zagreb


Nema vjerojatno lipšeg osjećaja od ponosa kada vidiš kako beba lipo napreduje, i to sve od tvog mlijeka…nije bilo lako u početku, meni je trebalo skoro 3 mjeseca da sve dođe na svoje misto, ali zato sada…a što reći, to znaju one mame koje doje i složit će se sve sa mnom da je to najlipše i najbolje za našeg bebača!

Marina, Rijeka


Kao što je svako dijete posebno, tako je i svako iskustvo dojenja posbno. U početku je bilo teško, naporno, bolno, pojavile su se ragade, pa mi je lanolin pomogao, često sam se pitala jel ima dovoljno mlijeka, da li ju ispravno postavljam na prsa. Najviše me bilo strah zastoja i kvrga tako da sam prvih 10-ak dana stalno masirala dojke i dojila…Onda kad smo uhvatile ritam je postalo lijepo i uživale smo zajedno. Pa su krenuli skokovi u razvoju i stalno je htjela još i još mlijeka, tako da sam u jednom trenutku skoro posustala i prešla na AD, ali ipak sam ustrajala…Uslijedio je ponovo jedan krasan period u kojem te beba pogleda pogledom punim povjerenja i zahvalnosti i vidiš kako uživa u dojenju. Ali sad je velika (2 godine je prošla) i ne želi se odreći svog malog večernjeg gušta prije spavanja ma što ja rekla ili napravila.

Helena, Zagreb


Odmah nakon rođenja moje curice i prvih par dojenja uspjela mi je ozlijediti bradavicu, ali bila sam uporna i nastavila s dojenjem uz bol. Već nakon par dana, ali i uz pomoć kreme za bradavice, cura je naučila pravilno sisati i tako je dojenje postalo lagano. Sada je stara već 2 mjeseca, još uvijek je na prsima što nekad zna biti malo naporno jer traži sisu svakih 2 sata samo da se umiri i zaspi, a navečer nekad sisa i po sat vremena, ali drago mi je da je još dojim jer nam je to najzdravije, a i najjeftinije i najjednostavnije :) A i na taj način sam s njom 24 sata i uvijek u pripremi.

Dijana, Zagreb


Kad sam rodila prvo dijete, imala sam strašnu želju dojiti i bila sam 100% uvjerena da će sve biti kao od šale…No, bradavica je bila uvučena, radio mi je rane, ukratko dojenje se pretvorilo u masakr, uz mlijeko je tekla i krv…Sve sam to skupa trpila 3 mj..:( kad sam ubrzo opet ostala trudna, kroz cijelu trudnoću sam izvlačila bradavice, tako da je bebica super prihvaćala cicu, ali je bila toliko privržena meni, da se nije odvajala od nje… Doslovnooo…I opet je tekla krv..:( I isto sam trpila samo 3 mj… Bolje išta nego ništa..:)

Maja, Vrgorac 


Odmah na početku imali smo poteškoća kod dojenja zbog uvučenih bradavica, što je Nikolini otežavalo dojenje. Nisam odustala, već sam se izdajala, koliko god mi je to bilo teško, naporno i bolno. To je trajalo do 9,5 mjeseci kada sam ipak morala prestati dojiti, pošto je Nikolina dobila atopijski dermatitis. Svakoj majci preporučam dojenje, jer je to najljepše iskustvo, a majka i dijete su na taj način jako povezani.

Marija, Dugo Selo

 Moje iskustvo dojenja 2

Obožavam dojiti svoje dijete jer je to prekrasan osjećaj za mene i nju.Kada ju dojim gleda me svojim okicama kao da mi pogledom zahvaljuje.
Ispočetka je bilo malo bolno, ali ta bol brzo prestane. Bila sam uporna a dojenjem i dobila sam sretno i zadovoljno dijete. Dojite svoje dijete jer će biti zdravije i bliskije s vama.

Mateja, Novoselci


Drage mame,
naučila sam to na tečaju, usvojila i uvjerila se da je tako: koliko dijete doji, toliko imamo mlijeka! Ne slušajte savjete koji nisu dokazani, nego činjenice i svoju intuiciju…Stres je jedini neprijatelj, zato budite sigurne u sebe i uz Božju pomoć uspjet ćete! :)

Daria, Zadar


Moj Jakov je 25.7. napunio dvije godine i jos uvijek ga dojim…mnogi mi ljudi kazu da sam luda i da je odavno trebao prestati, ali ja u tome ne vidim nista loše…njegova cika mu je utjeha i maza i znam da je to prolazna faza…ali sad imamo posebnu vezu i volim te samo naše trenutke…

Ivana, Zaprešić


Dojenje svoga malog anđela je najljepši osjećaj. Trenutno to proživljavam sa svojom bebom. Mame nemojte odustajati.

Sanja, Jasenovac


1.dijete: supač velika beba, curica, jako gladna i dojili smo 9 mj. koliko je bilo mlijeka, naravno s vremenom uvodili kasice i namirnice ostale.
2.dijete decko, veliki i jako gladan sad ima blizu 2 mj. i samo dojimooo, to mi je pored trudnoće nesto najljepše i ne mogu zamisliti da im nisam to pružila!

Andrea


Bebica je požurila mjesec dana, kako je bila malena nije mogla cicati ni 5 minuta da ne zaspe, pa sam izdajala, tj. pumpala i pumpala, ali mlijeko nije dolazilo. Nisam htjela odustati, nakon 3 mjeseca smo uspostavile dojenje, a sada moje veselo i zdravo dijete uživa iz dana u dan u krilu svoje majčice!!! :-)
Budite uporni, može se!

Mare


Dojenje su naši najljepši trenuci. Dojila sam oboje djece od prvog dana, bez nekih većih problema. Sada uživam u najljepšoj priči o dojenju-tandem sa starijom i mlađom djevojčicom (20mj i 2mj). I nema mi ljepšeg nego dok se nas tri zagrlimo, svaka je na jednoj dojci i starija primi mlađu za ručicu i nasmije joj se sa dojkom u ustima.

Tihana


Kad te beba prvi put pogleda sa cicekom u ustima i nasmije se i očima ti veli: hvala mama na nečemu najfinijemu na svijetu, znaš da sve one suze i bol na početku vrijede svake sekunde dojenja….i sad sa skoro 8 mj. papamo skoro sve, ali cicek je nafiniji desert i najbolja utjeha…

Mateja


Moje sunce je rođena nešto malo ranije, carskim rezom…nije bilo mjesta na odjelu, pa smo bile odvojene tri dana. Moje velike bradavice i njena malena usta i skraćena brada nisu htjele surađivati, pa je ciku odbijala…kad smo došle kući trudile smo se i plakale zajedno, papala je i AD i nekako sam je uspjela nagovoriti da popapa nekoliko gutljaja preko šeširića, uz svakodnevno izdajanje…nakon mjesec i pol, muka se isplatila, moje zlato je procikila, taj osjećaj, nakon što sam joj nespretno uspjela (s obje ruke) staviti bradavicu u ustašca (bez šeširića) i kada je ona počela papati, ne bih mijenjala nizašto na svijetu.

Sanja


Patrik se rodio u 34. tjednu, bio je premali, preslab, pospan, jednostavno nije mogao vuči mlijeko. Nakon mjesec dana izdajanja i upornog pokušavanja uspjeli smo se ‘spojiti’ na cicu…Danas ima skoro 6,5 mj. i još uvijek ga dojim, i nakon svih onih početničkih patnji, danas je to uživancija, hraniti dijete svojim mlijekom!!

Ivana

 Moje iskustvo dojenja 3

Najbolje kad čujem nisam mogla, nije hranjivo…s prvom sam u njenom 4 mj. izgubila mlijek,o mala nije dobivala na težini, umjetno kad bi joj dala je vrištala i trudom sam vratila mljeko i do svoje treće je cickala :)

Veronika


Princeza Mia požurila se da ugleda svjetlo dana (35. tjedan) rođena s 2520gr, nezrela, sedam dana u inkubatoru, mojih najgorih dugih sedam dana, spojena na cjevčice, gubila je na težini…ručno izdajanje u bolnici i napokon nam se sreća osmijehnula, mogla sam ju zagrliti, cuckanje svakih sat vremena, s osmijehom na licu…danas mala princeza ima 3 mj. i 7 kg, zdrava i vesela beba…nadam se da ćemo uživati u dojenju jako dugo, ipak je to samo naš trenutak u kojem uživamo i najljepši osjećaj….ponosna mama

Željka


Kad sam saznala da sam trudna čvrsto sam odlučila dojiti svoje dijete. Dojenje mi se učinilo kao najzdravije, najpristupačnije i najlakše rješenje. Emocionalnu povezanost majke i djeteta za vrijeme dojenja ne moram niti spominjati. Danas, ponosno mogu reći da moje cice imaju dobrog radnog staža, dojila sam oba skoro po 2 godine :) Buduće mame, vjerujte mi, nema lijepšeg osjećaja!

Luana


Drage buduće ili sadašnje mame, meni je bilo bolno dojenje u bolnici jer mi nitko nije rekao što treba napraviti. Tek kad sam došla 4.dan nakon poroda iz bolnice, patronažna sestra Ivanka me pravilno uputila, rekavši da obavezno prije početka podoja moram izdojiti nekoliko mlazova sama prstima. To je potrebno zato da popusti pritisak u dojci te da beba lakše zahvati bradavicu. Naravno, od tada više nije niti boljelo, nego je bio vrlo ugodan osjećaj dojenja. Moja djevojčica je uživala dojeći punih 21 mjesec. Nemojte odustati :)

Karolina


Ragade, mastitis pa nakon svega toga nazalost incizija dojke… nakon incizije dojenje mjesec dana samo na jednu dojku dok na drugoj nisu zarasle rane od operacije, te nakon mjesec dana ponovno poticanje mlijeka na operiranoj dojci i dojenje na obje do 6. mjeseca starosti moje curice…
Drage buduce mame, nitko vas ne upozori da dojenje na pocetku boli i da to nije kao da otvoris pipu, a mlijeko samo od sebe poteče… ali isto tako nitko vam ni ne moze reći kako je to poseban osjećaj i kako je to prekrasno kad vas vase sunašce pogleda onim svojim malim okicama u kojima vidite jedno veliko “HVALA MAMICE”!

Katarina , Zagreb


2,5 mj mukotrpnog izdajanja jer je beba bila preslaba da sa svoje 2 kg sama sisa, a kad je napokon i ojačala da sama sisa gušilo ju mlijeko koje je naviralo i špricalo na sve strane, plač, vrištenje, odbijanje i borba! Sada ima 5 mjeseci i dojenje nam više nije nikakav problem!

Milena


Drage buduće mame, odluka o dojenju je isključivo vaša i sve ovisi o tome. Moja odluka je u oba slučajeva bila 100% ZA dojenje.
Prvi sin: rođen prirodno s 37 tj. – u bolnici je samo spavao i odbijao dojku, ali upornošću sestre na odjelu uspjele smo ga nagovoriti i od tada je bio pravi mali proždrljivac, 22 mj. je sisao.
Drugi sin: rođen hitno carski s 34 tj. zbog mog visokog tlaka. Bio je u inkubatoru, ja sam se izdajala, ali me je tlak još toliko mučio da u jednom trenutku više nisam mogla se ni dići do izdajalice i tada sam počela piti tablete protiv stvaranja mlijeka. Nisam bila sretna, tlak se smirio, u mojim dojkama su ostale doslovno kapljice mlijeka, ali ja sam odlučila pokušati – prestala sam piti tablete i sinčiča sam stavljala na prsa, bio je to moj posljednji pokušaj za uspijeti. I uspjeli smo, vratili smo mlijeko i sada imamo 13,5 mj i još dojimo. To je bila naša zajednička pobjeda i dokaz da sve ovisi o volji. Bilo je i teških trenutaka,ali to zaboravljamo i pamtimo samo lijepe i uživamo… NEPROCIJENJIVO!!! Neopisiv osjećaj…

Karmela


Prvi podoji su nam bili u suzama. Prvi zbog bolnih grudi, a zatim su uz svaki podoj išle suze radosnice zbog neopisivog vala sreće koji me preplavi čim curka ide sisati. I danas nam se često to dogodi. To je nešto prelijepo!!! Ali… Nije lagano! Treba vremena, strpljenja, jer djeca nisu uvijek isto raspoložena i samo ne treba odustajati. Uspješno dojimo već skoro 6 mjeseci i dalje ćemo!!!

Vesna


Joj, kad se sjetim dojenja, pogotovo početaka…bilo je prilično bolno iskustvo, ne znam je li više plakao moj sin ili ja pa su se jos nadovezali grčevi…trebalo nam je neka 3 mjeseca da se uhodamo, prva beba, lijen za sisanje, nikako da se nas dvoje uskladimo. Jedno vrijeme sam koristila izdajalicu jer nije mogao sam dovoljno povući, a bio je alergican na adaptirano mlijeko pa bas i nisam imala izbora. Sad kad gledam unatrag, drago mi je da je bilo tako. Dojila sam ga do godinu dana kad je sam odlucio da je dosta. U tih godinu nijednom nije bio prehlađen, super je napredovao i opcenito je bio zadovoljna beba. Budem li imala jos bebača, definitivno ću opet dati sve od sebe da dojim, jer iako je to jedno od najtežih razdoblja, znam da je bitno ustrajati jer je to na kraju krajeva najprirodnije i najbolje za bebu.

Tea


Drage majke koje doje ili će dojiti, jednoga dana ćete biti ponosne na sebe i svoje dijete što ste to prošle. Ništa u životu nije lako tako ni dojenje. Ni porod nije bio lak, ali ste izdržale i imate divnog anđela u rukama, jedino što je sada na vama je da ga dojite i uživate u tome. To je nešto što možete osjetiti samo vas dvoje, to je nešto što vas veže i čini još povezanijima. Naravno biti će tu i boli dok ne krene mlijeko, možda i upale i neznanja da li je sit ili nije. Pa će stalno biti na dojki po danu i po noći. Nećete znati da li je to dobro ili nije. Ali samo si recite: sada smo najvažniji nas dvoje, lijepo se legnite, namjestite da vam je ugodno, tako stavite svoje dijete na dojku i uživajte u tom čudu prirode, gledajte svoje dijete u vašem naručju i uživajte u tom trenutku. Ne mislite na ništa drugo jer ništa drugo nije važno. I još par mojih savjeta. Masirajte si dojke, dijete stavljajte što više na njih jer tako dolazi više mlijeka, gledajte da je pravilno primio bradavicu, pijte dosta tekućine. Na početku je sve ovo važno i dojenje traje po 40 minuta a poslije je to sve lagano i traje kraće i postaje rutina. Ali najvažnije je da ste svom djetetu dali najkvalitetniju hranu. Dodatan imunitet, dodatnu povezanost. A sebi ponos jer ste sve to prošli. Sretno svim mamama. ,-)

Ivana


Dojenje je više od hranjena! Predivan osječaj kad svojim mlijekom hraniš svoje malo sunce! ♥

Velimira


Ja sam majka djeteta od godinu i tri mjeseca i još uvjek ga dojim i to po pet obroka dnevno. Ispočetka nije bilo lako, bolne bradavice, kraste, upale, ali ništa me nije moglo spriječiti da nastavim s dojenjem, kada znam da je to najbolje za moju bebu. Zato savjetujem i ostalim majkama da budu uporne radi svojih malenih anđela.

Anita, Otočac


 

Zašto nositi bebu - Moby Wrap Indigo

Kad su krenule kolike s mjesec dana, jedino je nošenje u marami umirilo moje maleno od nervoznog plača, a lagano ljuljuškanje oslobodilo ga je plinova i donijelo olakšanje. Nošenjem u marami moje je djetešce bilo smirenije i zadovoljnije, kao da je još u majčinom trbuhu, zaštićen od svijeta. Imao je ravnopravniji pogled nego u kolicima, pratio je razgovore i promatrao lica, bivao uključen u komunikaciju. Ja sam bila sigurnija u sebe i u posao majke kad sam vidjela da mi je dijete sretnije privinuto uz mamu nego da leži na leđima cijeli dan. Privinut uz moja prsa, usnuo je za par minuta uz maženje i pružanje neizmjerne ljubavi i topline, dok su moje ruke bile slobodne za obavljanje kućanskih poslova ili nošenje vrećica iz dućana. Jedva čekam da počnem nositi i drugo zlato :-)

Davorka, Strmec

 Roditelji o svom iskustvu nošenja bebe...


Nositi bebu u sling marami je super zbog puno razloga! Ja sam svoju bebu počela nositi u marami od 3 mjeseca starosti, žao mi je što nisam odmah od rođenja (drugu bebu sigurno hoću). U kolicima mi je beba nekako sama i daleko mi je, a ovako je vidim, čujem kako diše, ona čuje i osjeti mene.. Težina se super rasporedi i nije mi teška, ruke su slobodne, mogu je i podojiti…ma super izum, nema boljeg :)

Ivana, Zagreb


Sling marama omogućila je meni i mom starijem sinu nezaboravne, lijepe i nježne trenutke u šetnjama, zajedničkom upoznavanju i zbližavanju. A, zatim nakon 2,5 godine stigla je Katja, živahna i aktivna beba koja nije voljela puno spavati, a voljela je biti u maminoj blizini. I tako nam je marama opet olakšala zajednički život, naročito tijekom prvih 6 mjeseci. Zajedno smo kuhale, zalijevale cvijeće, vješale rublje, lovile bracu na biciklu….i unatoč nekim komentarima kako ćemo se raaazmaziti Katja je sada vesela i razigrana djevojčica, sigurna i samopouzdana, jer zna kada zatreba mamu ona je tu negdje, u blizini, da joj uskoči u pomoć :)

Danijela, Križevci


Postoji hrpa znanstveno dokazanih razloga zašto nositi bebu,ali niti jedan nije važniji od sreće u okicama mojih klinaca kad vide neku od svojih nosiljki. Svi troje su nošeni,ponekad i po dvoje odjednom. Nosiljke su mi bile doslovno spas; živjeli su, spavali, dojili u njima. 3 djece u 3 godine i barem jedno je uvijek svezano na mene. Nosiljkama veliko hvala :-*

Nina, Daruvar


Kažu da se majka i dijete povezuju odmah nakon rođenja stavljanjem bebe na prsa – Daniel je taj dio preskočio pošto je rođen carskim rezom, te odmah potom stavljen u inkubator na 10 dana…. Tako da smo tih prvih 10 dana preskočili i dojenje, a ja sam sama sebi rekla da cu svoje dijete dojiti i da cu u tome uspjeti bez obzira na prvotne poteškoće! U povezivanju sa malenim mi je definitivno pomoglo nošenje malenoga – da se navikne na mene, na moj miris, na miris mlijeka, tjelesnu toplinu i dodir! Nosamo se i danas – 11 kila, uskoro 16 mj starosti i dojimo još uvijek :)

Aleksandra, Velika Gorica


Nošenje moje male curice je neprocjenjivo zbog osjećaja povezanosti i njenog osmjeha. Kada vrti svoju glavicu da me pogleda i nasmije se, imam osjećaj da zna koliko je voljena i željena. Za mene je najveća nagrada kada se nasmije i kada je sretna.

Ana, Šmrika


Moje dijete sada ima 15 mjeseci i voli se nositi.Svaka naša šetnja ne prođe da ga ne nosim u ruci.
To zna biti naporno ako je šetnja duža.Kad je bio beba nosila sam ga zato što bi brže zaspao i spavao bi duže na moju sreću. Zbog nošenja nikad nije imao problema s probavom jer mi je uvijek bio nadohvat ruke da mu mogu masirati trbuščić. Emocionalno je jako vezan uz mene i tatu jer smo ga oboje često nosili.
Uz nas se osjeća sigurno i svaki dan mi pokazuje koliko je svijestan svojih mogućnosti.

Lukrecia, Split


Patrik je začet nakon nekoliko godina bezuspješnog pokušavanja, rođen 45 dana prije termina, 5 dana nakon poroda bio je u inkubatoru… kad sam ga napokon dobila u naručje mojoj sreći nije bilo kraja, poželjela sam ga čvrsto stisnuti i nikad ga ne pustiti od sebe. Volim ga nositi jer je on moja mala maza!

Ivana, Zagreb


Od Pjerovog drugog tjedna pa do danas, skoro godine dana, marama nam je najvažniji predmet. Pomogla nam je da brzo stanemo na kraj grčevima, u njoj smo dojili, spavali, jeli prve zalogaje, prešetali kilometre i kilometre. Jedino što nikada nismo radili je plakanje :) Pjer je veselo, druželjubivo i izrazito komunikativno dijete; a mama – mama je u najboljoj formi u životu :

Jelena, Split

 


U maminom i tatinom naručju posebno mjesto ja imam!
Godinu dana mi je ali još uvijek velika ja nisam,
da uho maleno na srcu njihovom naslonjeno je moje!
To garant, iskustvo najljepše je moje!”

Romina, Pula


 O iskustvu nošenja bebe 2...

Imala sam povredu ruke, i sad ne smijem ništa teško nositi, odnosno ne smijem je izlagati teretu…ova nagrada bi mi dosla kao kec na desetku, jer mala zeli samo da se nosi, uopšte ne voli da leži niti sjedi, samo govori: noti me, noti me (nosi me, nosi me)… :)

Jasmina


Nosim svoju sreću od prvih sati već preko godinu dana, jer obožavam blizinu, njen dah na svojoj koži i te naše posebne sekunde. Nosimo se na rukama, u elastičnoj marami, mei tai-u. Volim da osjeti da sam uz nju, da ću ju zaštititi i utješiti kad god zatreba. Kažu da se tako stvara posebna veza između djeteta i roditelja, u što sam se uvjerila. Nosim i nosit ću do iznemoglosti :)

Katarina


Zahvaljujući Mei Tai nosiljci moj sin i ja uživali smo u hodočašču na Mariju Bistricu prošle godine,a sigurna sam da ćemo i ove jer je to bila predivna produhovljena šetnja od 6 sati…on je 3 sata spavao pa o udobnosti, funkcionalnosti i praktičnosti nosiljke ne moram ništa više reći! To je samo jedna od divnih izazova koje smo zajedno proživjeli zagrljeni i nasmješeni! Nosimo svoje anđeleke prvo u trbuhu pored srca, napokon u naručju, uvijek u mislima i metaforički kao kap vode na dlanu!

Martina


Još su mi sestre u bolnici rekle da je poseban. I da se jako voli nositi. I maziti. Danas, tri mjeseca poslije on je još posebniji. I još uvijek se voli nositi. Zna da je moje srce i voli biti kraj mog srca. Moja mazilica.

Mirjana


Jedva cekam nasu mei-tai nosiljku razmotati nakon 4 god.pauze! Moja je curica obozavala setnje u njoj. Prakticna za sve kolicima nedostupne prostore, npr.apoteka nam je s kolicima neizvediva misija, 3 nivoa stepenica, odlazak na plazu-da ne kruzimo šetnicom, u trenu smo se spustile niz stepenice! Bile smo vezane i na gliseru! E,to je bila avantura, nježno zagrljene, obraz uz obraz skakale smo niz valove! A u setnjama su nam se svi divili kako smo spretne i brze! Jako je praktican, lako se stavlja, moze prsa-prsa, prsa-ledja, prsa-bok kombinacija. I tate vole nositi bebe! Može i do veće težine se nositi, ako se ne varam 15-ak kg!? A sad imamo i malog decka koji ima 3mj i vec 8kg-jedva cekam da napuni 5 mj pa da se ukrca u nas šareni mei-tai! Dobro ce nam doci da skoknemo po sestricu u vrtic-jer imam 20 stepenica za na kat. Svima od srca preporucujem mei-tai jer je beba namještena u pravilnom položaju što je odlično za kukove.Moja je curica rođena s iščašenim kukićima, nosila je kaišice 2mj i odlično se nosila u nosiljki

Dolores


Ja svoju bebu nosim i obožavam kad mi je tako blizu, uvijek sam si htjela kupiti Mei Tai ili Ring Sling nosiljku, ali kad se moj bebać rodio moja svekrva me “iznenadila” s klasičnom klokanicom koja je bila jako skupa ali koja mojem sinčiću ne odgovara i ne želi se nositi u njoj, sad budući da živimo skupa svekrva forsira klokanicu jer je inače bacila novac, a ja se ne usuđujem kupiti to što želim jer će se naljutiti i tako se mi nosamo, klokanica stoji, a ja još razmišljam kako bi mi dobro došli R.S. ili M.T. jer uz još jednog sina od 4g. puno bi mi olakšali svakodnevnicu. moja 2 ♥

Tereza


Prvo dijete nosila sam stalno, ali na rukama. Kako je imao grčeve znala sam koliko je važno da osjeća blizinu i miris svoje mame. Planiramo drugo dijete, pa će mama opet biti cjelodnevni nosač, ali nadam se, uz vašu pomoć, u mei-tai nosiljci.

Maja


imam dvoje predivne dječice (4g i 3,5mj) koji od prvog dana znaju što žele i vole, a to je bliskost, nježnost, ruke :) Kolica su im neprijatelj br.1! zato sam nosila i nosim i uživam u jedinstvenoj povezanosti s njima, predivan osjećaj!

Milka


Mame starijeg kova bile su prilicno skepticne kad su vidile da mog mališu stavljam u sling, vikale su da je pogrbljen i da to nije normalan položaj, zašto ne kupim klasičnu nosiljku. Za to vrijeme je moj malac uživao i jedino mjesto gdje bi zaspao bilo je baš u slingu. Kad je postao vec dosta tezak presli smo na mei tai, jedino se tata opirao tim “modnim dodacima” pa sam ga ja morala nositi :) u svakom slučaju, moja topla preporuka svim mamama!

Tea


Moja beba je rođena kao neurorizična beba, a na preporuku pedice kupili smo sling maramu, uživala je ona u nosanju, a uživala sam i ja jer mi je stalno blizu srcu. Nigdje ne idemo jedna bez druge i uživamo u bliskosti i toplini. Sad je velika, ali još uvijek uživa u nosanju i našoj bliskosti i što je najbitnije mamu ne bole ruke i leđa i sve skupa obavljamo :)

Nataša


Ja sam svoje blizice mogla stavit u maramu dok su bili mali, izgledalo je smjesno ali u nekim situacijama nisam imala izbora, jer svaka beba se voli maziti i biti blizu mame, stisnuti se i osjetiti majcinu toplinu i otkucaje srca… Sad kad imaju godinu dana nosimo se naizmjence, ali dobro bi nam dosla jos jedna nosiljka da se i tata moze ukljuciti u nošenje, jer mislim da je jednako važna i tatina blizina. I jos jedan plus za nosiljke, mi smo dugo dojili u marami, stvarno mi je bila kao još jedan par ruku jer uz troje djece uvijek fali koja ruka vise :)

Tina


…onaj prvi susret s bebom nakon devet mjeseci iščekivanja je dodirom i ostaje nam zauvijek u sjećanju kao nešto najljepše, neprocjenjivo, neopisivo ali ne i neponovljivo jer svaki put kad svoju bebicu privinem na sebe znam da je to taj trenutak i ona je sretna i zadovoljna jer osjeća da je sigurna i voljena a za mene taj prvi trenutak tako traje i traje…

Maja


Obožavala sam nositi svoju malenu zato što mi je tako bila bliže, u svakom trenutku osjetila sam njezin miris i dodir. Ona je bila mirnija i vjerujem da je jednako uživala u trenucima bliskosti kao i ja. Sada je dvije godine i još uvijek jedva čekamo obadvije da se nosimo i na taj način pomazimo. Iako je sad već dobrih 16 kila i dalje se volimo nositi i nije nam teško :D Naravno, treba iskoristit svaku priliku za nježnost jer nam to vrijeme prebrzo proleti. Eto, zbog toga treba što više nositi svoju bebu.

Kristina


Moja bebica je od prvog dana bila nemirna i živahna,stalno je plakala i bila nervozna. Jednog dana prijateljica mi je donijela svoju nosiljku. Iskreno, na prvu sam bila pomalo skeptična. Sjećam se da sam taj dan oprala kolica, no kako smo hitno morali izaći sjetila sam se da bih mogli isprobati našu nosiljku. Neznam zbog čega, ali plač i nemir su prestali, vjerovatno zbog toga što je nošenje moga bebača podsjećalo na kretanje koje je već proživio u maternici i to ga je smirivalo. Počeo je bolje opažati lica, mirise, glasove, disanje…otad smo nas troje nerazdvojni…ja,bebica i naša nosiljka.

Snježana


U pocetku sam bila skepticna prema nosenju bebe, ali jednoga dana moj sin je toliko plakao da sam ga na kraju uzela i nosala cijelo popodne. Onda sam shvatila da je on najsigurniji u mome narucju i da je tada najmirniji i najsretniji. Nakon toga sam razmislila i odlučila ga nositi svaki puta kada je nervozan i kada mu je potrebno malo nježnosti i bliskosti. Po meni to je najbolji način smirivanja bebe i pružanja joj neke utjehe i sigurnosti. Iako se najbolje smiri u mome narucju, zna on tko je mama, a tko neki od stranaca, ali bas radi njegove smirenosti sam ga uvijek spremna nosati i na taj nacin mu biti potpora u teškim trenucima za njega.

Anja


Mogla bih vam napisati 5 stranica na ovu temu! Borna je moje 3., neplanirano dijete, s nepunih mj. dana shvatili smo da mu se kolica baš i ne sviđaju, nakon čega sam se odlučila na sling maramu. Već drugi dan se kupovina isplatila. Nosili smo se svugdje, gotovo stalno, i vani i u kući… proboljeli grčeve, zubiće, virozice i dr. probleme. Borna je inteligentna beba od 11mj, 11,5kg, nije se navikao nošenju na rukama (kao što su nas bake plašile), nema problema sa spavanjem, odvajanjem od nas i dr. mukama za bebe. iako je sada već velik i težak još uvijek se volimo maziti u marami, mada je zavolio kolica i drugi nas čudno gledaju… Žao nam je da kad su kćeri bile bebe (prije 12god) nije bilo ovakvih nosiljki već one klokanice od čega me boljelo cijelo tijelo.

Melita


Pošto sam mlada majka i jos se školujem malo vremena provodim sa sinom i zato ono malo vremena što mi ostane zelim mu se posvetiti i ispuniti mu sve što pozeli, a on naravno kao i sva ostala dijeca obožava se nositi i uz to maziti se samnom također, ne može ni zaspati bez nježnosti i bez ljuljuškanja na rukama…I sada kad vec može hodati svejedno se jako voli nositi i zato je najviše na rukama..

Ivana


 Zašto nositi bebu?

Nositi svoju bebu je nešto neprocjenivo, ostvarujemo bliski kontakt, povezujemo se, nešto najljepše za doživjeti. Svakako preporučam nositi.

Ivana, Zagrađe


Kaže se da su mama i beba povezane na neke posebne i nekim osobama nezamislive načine, ali sa Sling-om (kojeg imamo i obožavamo) ta povezanost je još jača i slađa, jer kad se beba privije uz tebe nema ljepšeg osjećaja, a još kad znaš da podržava pravilno držanje bebe, ah, sreći nikad kraja.

Marija, Nuštar


Zato što je malenom srcu mjesto kraj maminog srca…

Vida, Zagreb


Nosila sam bebu 9 mjeseci ispod srca dok je rasla u meni i sad je želim još barem toliko nositi poviše srca umotanu u mei tai nosiljku :)

Zrinka, Dubrovnik


Pored svih navedenih stvari koje marame nose sa sobom najbitnija je ta da smo ja i moj sin mogli biti zajedno mnogo više vremena. Malim bebama nekada proizvode stres kolica i nosiljke, a maramom se približi vašem srcu. Sada sam rodila drugog sina i nadam se da ću ovo uspjeti potvrditi.

Lea


Ja sam još u iščekivanju svog malog anđela, pa bih voljela da mi kao i sad bude blizu mog srca, da osjetim njegov dah i miris. Isto tako smatram da je za dijete najvažnije da se osjeća sigurno kraj roditelja, a u ovakvoj nosiljki ima svu sigurnost i brigu roditelja…

Ivana


Zato jer se bebica ugodno osjeća blizu svoje mame/tate, a to je ugodnost za oboje, nošena djeca su sretna i manje plaču, pravilno nošenje u marami i sl. potiče zdrav razvoj kukića…e pa sigurno ste se susreli s tim da vas bole ruke, onda je to pravo riješenje za vas, isto tako kad je vaša beba u marami možete raditi više poslova…

Ivana


Zašto nositi bebu? S prvim djetetom sam imala nosiljku,koju sam mogla koristit tek od 3 mjeseca..a sada,kad stiže druga beba,a brat joj ima 3 godine,puno bi mi bolje bilo da imam nosiljku koja će bebu uvijek držat uz mene, a za bracu ću imat slobodne ruke za držanje u šetnjama :)


Jer na taj način nama majkama omogućava da radimo više stvari u isto vrijeme,a ne moramo brinuti dali će našim bebama nedostajati naša blizina i pažnja. A bebice istovremeno mirno uživaju uz majku.

Anita, Glina


Ne zanimaju me razlozi koje oni stručnjaci navode, samo me jedna stvar zanima a to je moje i bebino zadovoljstvo. Taj mir i tu tišinu niko nemože platiti. u tren se smiri i smješka kada ju stavim na prsa i pronosam a moje zadovoljstvo je obostrano jer sam jedna od onih majki koje svoju djecu stalno vuku za sobom i ovo mi olakšava uvelike sav posao.

Lea


Nošenje za dijete predstavlja potrebu, dolazi do razgovora,stvara se osjećaj utjehe, ugode, sigurnosti i ljubavi dok ga nosite, a njemu omogućava istraživanje okoline; uči…Dijete prigodom nošenja doživljava dodire i pritisak, ritmičke pokrete, majčino disanje, kucanje majčinog srca,toplinu, gleda njeno lice, dolazi do pogleda “oči u oči”, doživljava promjenu sredine oko sebe. Čuje glasove i zvukove ….to je moje iskustvo, moj je uživao u nosanju.

Donatela


Jednostavno-marame su praktične, dijete je smirenije na majčinim prsima,uživa u otkucajima srca,biti u maminom naručju,olakšavajući način hodanja po dučanima,tramvajima, busevima i sl.. praktično, ugodno i sigurno za moje dijete, to je ključ svega što nam treba i onda kad ga okrenem na leđa , a on me lupka i priča nešto, neprocjenjivo… ;-)

Željka, Zagreb


Bebu treba nositi jer se ona tako osjeća zaštićeno.. osjeća da nije sama i da je tu netko tko je voli. To je jedan od najintimnijih trenutaka između mame i djeteta… a ako još k tome dodamo da možemo i dojiti sa maramom gdje je bebinoj sreći kraj :) Nema ljepšega trenutka nego kada naš Fran zaspe meni na prsima i osjetim koliko je smiren i sretan, a najviše volim kada se probudi i pokloni mi prvi osmijeh.

Simona, Rijeka